субота, 28. јануар 2012.


Ruza



 Teško da možete navesti baštu u kojoj, pored ostalih biljaka, ne postoji bar jedna vrsta ili sadnica ruža. Upravo zbog tolike rasprostranjenosti i popularnosti, ružu, sa punim pravom, nazivaju kraljicom cveća. Masovna proizvodnja počinje početkom 20. veka, iako podaci o ružama potiču iz daleke prošlosti. Danas, ruža predstavlja vrstu sa bezbroj varijeteta, a samim tim ih možemo sresti svuda, duž staza i puteva, pergola i ograda, u lejama, na balkonima, žardinjerama itd. Svoju popularnost ona opravdava svojim krupnim i mirisnim cvetovima, celogodišnjim cvetanjem, veličinom biljaka koje mogu ići od patuljastih do jedinki od preko 20 m. i mogućnosti gajenja na skoro svakom terenu.


Kada govorimo o vrstama ruža najpopularnijih na našem području onda ih možemo podeliti na:

- Čajevke (Tea roses) - klasične ruže sa krupnim cvetovima. Rastu do visine od 1m i pogodne su za rezani cvet. Cvetaju tokom cele godine, a možemo ih saditi u gredicama, grupno ili pojedinačno.

- Hibridne čajevke (Hybrid tea roses) - ovo je najbrojnija grupa ruža koje, kao i prethodna, raste do 1m i pogodne su za rezanje. Mnoge ruže iz ove grupe poseduju mirisne cvetove. Gaje se prvenstveno zbog svog cveta, a ne privlačnog izgleda i dobro se kombinuju sa perenama.

- Starinske ruže (Old-fashioned roses) - posebna, velika grupa ruža koje odlikuju izuzetno bogat cvet i intenzivan miris. U poslednje vreme su veliki hit, a ima ih različitih veličina, boja i oblika.

- Puzavice (Ramblers) - grupa ruža koje cvetaju svega par nedelja u godini, ali zbog izuzetno velikog rasta (4-9m) i broja cvetova pružaju spektakularan prizor.

- Penjačice (Climbers) - ruže koje imaju krupne cvetove i uglavnom cvetaju tokom cele sezone. Rastu u visinu i do 4m i za svoj rast traže oslonac.

- Minijaturne ruže (Miniature roses) - zbog svoje visine (do 40cm) pogodne su za balkone, saksije ili žardinjere. Cvetovi su sitni, ali ih ima dosta. Uprkos svojoj veličini veoma su otporne.

  O ružama postoje ustaljena mišljenja koja idu od onih da je potreban specijalan tretman da bi uspešno rasle pa do onih da je samo bitno posaditi biljku koja će sama rasti dalje i biti kao ona iz kataloga. Istina je da su nam odgajivači ponudili ruže koje dobro podnose različite uslove, otpornije su na razne bolesti i cvetaju skoro neprestano od ranog proleća do prvih mrazeva. Međutim, postoji dosta preduslova koje treba ispuniti da bi iz ruže izvukli maksimum a oni su:
biranje zdrave sadnice, priprema zemljišta i sađenje, prihrana, nega tokom vegetacije, zaštita od bolesti i insekata, pravilno orezivanje i priprema za zimu.

Kopriva



 Naraste visine od 25-50cm.i sadi se na sunčana mjesta, jer ako nema dovoljno sunca boje lišća blijede i nisu tako intenzivne, stoga joj se mora osigurati dovoljno svijetlosti. Isto tako njezin cvijet u obliku metlice, treba redovito optrgavati kako raste, i to što prije to bolje. Jer taj cvijet biljci crpi veliku količinu energije, pa joj isto tako lišče blijedi i sporije se razvija zbog smanjene količine energije.


Cvijet sa kojim se često susrećemo, nezaobilazni cvijet u bakinim vrtovima. Očarao nas je već odavno sa svojim prekrasno obojenim lišče, koje dolazi u raznim kombinacijama zelene, crvene, brončane, bež i boje cigle, jednobojne ili više bojne, a u zadnjih par godina ukrašuje naše vrtove i sa naboranim listovima.

Također treba u početku biljci otrgnuti vrhovne izbojke da stvori što kompaktniju formu i razgranjenje biljke. Ovom postupkom se može i regulirati njezina visina. Zalijevati je treba redovito i po ljeti kada se biljka razvije bilo bi dobro svakih 14 dana da ju prehranjujemo i to ako je moguće s gnojivom sa većim postotkom dušika.

Prkos



 Prkos je vrtni cvijet koji naraste visine svega 10 do 15 cm. Prvenstveno zbog toga što je puzajućeg karaktera. Biljka se širi po tlu i tako stvara predivan cvjetni pokrivač. Ima crvenkastu stabljiku, igličaste, sukulentne listiće. Cvjetovi mogu biti jednostruki ili puni, u raznim bojama: bijeli, žuti, narančasti, ružičasti, crveni, ljubičasti, u gotovo svim bojama osim plave. Cvjetovi se od prkosa preko noći i za vrijeme oblačnih dana zatvaraju i tek će sljedećeg jutra ponovo pokazati svoju ljepotu.


  Sadi se na sunčana mjesta gdje je tlo siromašni, pjeskovito i dobro drenažno. Ukoliko se odlučite posaditi ga u posude tada osigurajte dobru odvodnju i postavite na dno komadiće cigli i kamenčiće s pijeskom i na vrh ide zemlje.

Zalijevanje treba rijetko gotovo pa nikada, eventualno preko ljeta za vrijeme velikih vrućina. Što se tiče prihranjivanja isto tako nije potrebno ali može doći tijekom cvjetnog razdoblja. A to je tijekom cijelog ljeta pa sve do jeseni, besprekidno.

Sadi se u travnju i svibnju iz sjemena ili sadnica. I to u kamenjare, cvjetne gredice, obrube ili u cvijetnjake na sunčane balkone. Cvijet iako nije trajnica nego jednogodišnja biljka, ponovo će niknuti i narasti i nagodinu. Osipati će svoje sjeme i izrasti u još većem broju nego lani.

Ali oprez ukoliko ga se poželite iskorijeniti tu će biti mali problem jer je jako osipa sjeme i trebati će i par godina da biljku iskorijenite do kraja. Od tuda mu i naziv.

Dragoljub



Jednogodišnja vrtna biljka koja svojim rastom može biti grmolika ili penjačica. Potječe iz toplih krajeva Perua, Kolumbije i Ekvadora. Pa zbog toga biljka voli topla i sunčana mjesta na kojima bude posađena.


Prepoznatljiva je po svojim svijetlo zelenim listovima koji imaju peteljku u sredini kruga. Strogo formiranog oblika malo grbavog kruga kojeg presijecaju sedam žilica. Tako predivno lišće samo je podloga za predivno žarko obojene cvjetove u žutoj, ružičastoj, crvenoj te narančastoj boji, i ljevkastog oblika promjera tri do pet centimetara. A imamo ih prilike vidjeti od svibnja do kraja jeseni, kada dođu mrazovi te i sama biljka ugine zajedno sa cvjetovima. Cvjetovi mogu biti jednostavni ili dupli tj. puni. Te mogu biti uz jednobojne koji su najčešći i cvjetova koji su dvobojni ili čak i trobojni.

Ovisno o vrsti koju posadimo biljka može da naraste od 25 do 35 centimetara grmolike vrste, i više od 2 metra penjačice. Te ih treba saditi uz potpornje ili viseće posude. Ukoliko ga sadite uz potporanj da se penje prema gore, treba malu pomoć od Vas, zato što ima slabe ili gotove nikakve vitice s kojima bi se mogao pričvrstiti za potporanj. Pa ga treba malo privezati. Grmolike vrste koje ostavljamo da rastu po zemlji i da prave pokrivač tla treba saditi na malo većem razmaku i to od 40 – 50 centimetara.

Sadi se kao što je već rečeno na topla i sunčana mjesta i polusunčana u proljeće .I iznimno mu pogoduje suho i pjeskovito tlo koje je dobro drenažno i slabo plodno. Ukoliko je tlo bogato, biljka slabije cvijeta i samo se stvara zelena masa. Zbog toga biljku ne treba prihranjivati i ne treba ju previše zalijevati. Iznimno dobro podnosi suha razdoblja.

Cvjetovi i listovi Dragoljuba sadrže dosta vitamina C i jestivi su, a cvjetni pupići i plodovi okusom podsjećaju na papar, te mogu biti zamjena za kapare. Zbog sadržaja vitamina služi kao proljetna salata - mlado lišće treba sitno isjeckati, malo posoliti i dodati limunov sok –uzima se bar jedanput na dan, ili se iz svježe biljke iscijedi 10 – 15 g soka za istu svrhu.

Kantarion



Porodica : Guttiferae


FARMAKOPEJSKI NAZIV : Herba hyperici

Narodni nazivi: gospina ili bogorodičina trava , ivanje zelje, pljuskavica, strašno zelje, šenjanževka, žutenica, gorač, ovnika, krvavac, gorčac, žuta metlica, žuti kantarion, žućenica, zasekliva treva, zaseknica, zvekac, zvončac, izdatjivica, kantarijon, marina ručica, ženske kantarija , smaknež, smicaljka, tantur, trava od izdati, trava od posjeka, trava od poseke…krv sv. Ivana,

STRANA IMENA : Engleski: - St. John's Wort; Njemački : Johanniskraut echtes; Francuski : Le mille- pertuis; Talijanski : Isperico pilatro.

POVIJEST I NASTANAK te OBJAŠNJENJA NAZIVA :

Prvobitna postojbina joj je Europa (Mala Azija i Grčka) i Sibir; danas raširena u svim suptropskim i umjerenim klimatskim zonama.

Nekoć se koristila za istjerivanje zlih duhova i liječenja posljedica zmijskog ugriza. Prema tradicionalnom vjerovanju zbog crvenkastog uljnog soka (kao krv), koji se pojavljuje kad se biljka prelomi, tako su se time liječile kožne bolesti zato što koža isto tako krvari. Iako je to danas neozbiljno, postoje i znanstvene potvrde u liječenju modrica, opeklina i drugih rana…

RAZMNOŽAVANJE UZGOJ – SADNJA, SJETVA ….

Razmnožava se sjemenom i ponegdje reznicama. Biljčice iznikle iz sjemena rasađuju se u proljeće. Potkraj ljeta razmnožava se poludrvenastom reznicom u klijalištu ili pak čistim sjemenom. Traži redovito zalijevanje odnosno vlažnost tla.

OPIS :. Raste posvuda . Biljka ima svojstven miris, opor, gorak i aromatičan okus. Koristi se za ukras i za lijek: za ukrašavanje obronaka kosina, za gredice, rubove itd.

STABLJIKA : Visoka trajnica visine 30 do 100 cm, uspravne stabljike s dva uzdužna brida.

LISTOVI : Karakterističnih je listova protkanih mnogobrojnim prozirnim točkicama ( žlijezde napunjene eteričnim uljem ) tako da izgledaju fino izbušeni pa otuda i ime biljci – perforatum.

Listovi nasuprotno raspoređeni, jajasto – tupi, glatki, bez peteljki, s puno prozirnih točaka, na obodu crno istočkani.

CVIJET :Jako razvijeni zlatnožuti cvjetovi s 5 latica, odozdo također imaju crna točke, tvore cvatove. Imaju mnogo prašnika sraslih u 3 snopića.

Trljanjem cvjetovi ispuštaju krvavo-crveni sok. Latice su 3-4 puta duže od čaške i asimetrične. Biljka cvate čitavo ljeto, od lipnja do rujna, najviše u srpnju, ljekoviti dijelovi nalaze se na gornjoj polovini biljke u cvatu.

KORIJEN : ne služi za liječenje. Zbog toga se biljku ne smije i ne treba čupati iz zemlje.

PLOD : Ne služi za liječenje.

KEMIJSKO – FARMAKOPEJSKI SASTAV:

Željezo, razni tanini, (najviše katehinskog), eterična ulja, smola, antocijan, hypericin – crvena boja, karotin, holin, vitamin C ( u svježoj biljci oko 30%), flavonske heterozide, i neke alkaloide u tragovima.

PRIPREMA ZA KORIŠTENJE :

Za pripremu se cvjetovi suše na sjenovitim mjestima ( u hladu) i kasnije koriste u ljekovitim pripravcima: eterskom ulju, čaju, vinu i tinkturi.

Za poboljšavanje raspoloženja, poticanje probavnih organa, ublažavanja reume (križobolje), kod osoba koje mokre u krevet te kod uganuća, iščašenja, kod hematoma….

KONTRAINDIKACIJE , TOKSIČNOST:
Biljka ima fotosenzibilno djelovanje, pa je potrebno odmah na početku primjene upozoriti pacijenta da se NE IZLAŽE SUNCU, da mu se ne bi upalila koža, a jedna od nuspojava osoba koje su fotosenzibilne je pri izlaganju suncu u obliku natečenosti usnica – kao u konja. Hipericin, koji je djelotvoran kod depresije, uzrokuje i tu fotosenzibilnost.

Moguće neželjene nuspojave: Ako se uzima istodobno s uobičajenim lijekovima protiv depresije, ta kombinacija može bili presnažna i nepotrebno izazvati i druge ozbiljne neželjene nuspojave. Neki bolesnici koji su uzimali gospinu travu iskusili su probavne poteškoće, nemir ili blage alergijske reakcije.

Kod liječenja depresije, prvo se posavjetovati sa liječnikom, jer možda nije u pitanju depresija nego neka druga živčana tegoba, za koju postoje bolji i djelotvorniji lijekovi !

RECEPTI :

PRIPREMA ULJA OD KANTARIONA :
4 velike žlice nerazvijenih pupova biljke usipati u staklenku i ostaviti jedan dan, da malo povenu. Na njih zatim naliti 1 lit. maslinovog ulja, staklenku dobro zatvoriti –začepiti – pustiti da stoji na suncu 6 – 8 tjedana. Tim se uljem mažu kraste, osipi, a također i hemoroidi, a korisno je svaki dan popiti 1 kavsku žličicu ulja, sa komadićem kruha – zbog okusa. Ja sam uz cvjetove gospine trave dodavao u ulje i cvjetove nevena, stolisnika, majčine dušice i kamilice. Naravno, 4 žlice na 1 litre ulja je okvirna i kao neka standardizirana količina, no pojačati se može dodavanjem više cvjetova. Umjesto maslinovog ulja može se koristiti bilo koje biljno kvalitetno ulje. Kod cijeđenja koristio sam stezaljku za cijeđenje čvaraka .
Postoji i ovaj način, ali on je nešto manje efikasan,: 500 grama cvijeta i sitno isjeckanog lišća kantariona potopi u staklenki s 1 l najboljeg stolnog ulja (maslinovo ) i 1 litre bijelog vina, pa se kuha na vodenoj pari dok vino ne ishlapi.

VINO OD KANTARIONA :

Od cvjetova kantariona može se pripremiti i ljekovito vino. Potrebno je 40 grama cvjetova koji se preliju litrom kvalitetnog vina, i pusti odstajati na toplom mjestu mjesec dana. Poslije toga cvjetove dobro ocjediti, vino malo zasladiti ( ustvari prvo je najbolje sve procijediti pa posebno još istisnuti kroz gazu ostatak vina iz cvjetova u osnovno vino. Za bolju probavu piju se 2 čašice dnevno prije jela.

Postoji recept za ulje od kantariona pomiješano sa bijelim vinom.

Kod Parkinsonove bolesti postoji nešto čudno: pušači su izloženi neobično niskom riziku dobivanja i obolijevanja od te bolesti. Stvar je u nikotinu koji pojačava izlučivanje dopamina u mozgu. Pošto kantarion sadrži u sebi MAO (monoaminska oksidaza) inhibitore, a korištenjem tinkture kantariona (20-30 kapi 3 puta dnevno ), uz izbjegavanje alkohola i dimljene i ukiseljene hrane i određenih lijekova protiv prehlade i peludne hunjavice, narkotike te triptofan i tirozin.

Inače, osnovni recept za pripremu čaja od kantariona je: u uzavrelu vodu( 2 dl) stavi se 1 žlica sitno izrezane droge, skine s vatre, poklopljeno ostavi 10-15 minuta i pije se 3 puta dnevno kod gastritisa, čira na želucu, proljeva, ( među njima i krvavi, kod bolesti jetre, žutice, upale mokraćnog mjehura, nervnih bolesti, glavobolje, bubrežnih tegoba, menstrualnih tegoba, slabokrvnosti u kombinaciji sa drugim travama i lijekovima, kašlja i dr.

Kod kroničnog bronhitisa i astme pomaže čaj od mješavine od 6 grama kantarionovog cvijeta, lišća podbjela ( Tussilago farfara), omana ( Inula Helenium) i kuha 5 minuta u 1 litre vina s 1 velikom žlicom meda. Pije se po 1 šalica triput dnevno.
Kantarion pomiješan u jednakim dijelovima sa stolisnikom (Achilea millefolium), jača mjehur i sprečava noćno mokrenje u krevet. U tu svrhu treba piti 1 – 2 šalice toga čaja u toku dana, noge utopljivati, a navečer jesti suhu hranu, bez tekućine.

Kod depresije i svih tih negativnih raspoloženja pomaže učinkovito čaj od: trave iva, lipe, valerijane, kantariona, stolisnik, majčina dušica.

Recept za izlazak iz depresije:1 kg cikle,1 kg šargarepe, 1kg jabuka,3 žlice meda. Sve treba izmiksati i jesti 3 puta dnevno po 1 veliku žlicu. Jesti 40 dana i biti UPORAN.
Postoje još recepata, individualnih, kojima je osnovni sastav limun (vitamin C), luk, jabuka (pektini), med .

Neka istraživanja pokazuju da kantarionovi pripravci djeluju snažnije od nekih farmaceutskih lijekova : «Elavil» - amitriptilin, «Tofranil» - imiprimin.

Posle nedjelju dana biti će vam bar malo lakše.

Za liječenje depresije dobar je i sok kantariona, a treba ga piti najmanje po 2 žlice 3 puta dnevno od 3 do 6 mjeseci. Naravno da sintetički lijekovi djeluju brže, ali i stvaraju ovisnost ili neke druge pojave.

Čaj od lišća i cvjetova koristi se za liječenje jetre, ako je natečena, sprečava nakupljanje sluzi u plućima, liječi mjehur, pogotovo ako se ne može zadržavati mokraća pomaže čaj koji se priprema od 3 velike žlice kantariona, prelivenog s 1 litrom kipuće vode, pa se ponovno stavi na vatru i, čim ponovno provrije ukloni s vatre i procijedi. Pije se tri puta dnevno po 1 šalica prije jela.

Sastav čaja za UC problem :
Hajdučka trava ( 10%
Kamilica 10%
Kantarion 20%
Sladić (Glycirrhiza glabra L.) 20%
Melisa herba ili matičnjak 10%
Bokvica ( Plantago major) 20%
Troskot (Polygonum aviculare L.) 10%

Kod infekcija, uključujući i AIDS – pomaže kantarion, upravo zbog djelovanja hipericina i pseudohipericina, koji imaju protuvirusna svojstva. Preporuča se za tu svrhu koristiti tinktura od cijele biljke i to 10 – 30 kapi dodanih u voćni sok, nekoliko puta dnevno.

Kod upale vena : pogodni su oblozi od mješavine tinkture kantariona, stolisnika (hajdučke trave) i nevena, ili svake tinkture ponaosob, za vanjsku primjenu, a za unutarnju, kao potpora služi čajna mješavina kantariona, hajdučke trave (stolisnik) i brđanke (Arnica montana). Za liječenje vena od velike važnosti je Echinacea ! Ova receptura ima djelovanje i kod hemoroida.

Kod genitalnog i labijalnog herpesa, a naročito kod Herpes simplex pomaže krema ili ulje od kantariona, zbog djelovanja hipericina , a preporuka je da se skuha jak čaj od kantariona i nakon što se ohladi, vatom nanesti tekućinu na zahvaćeno mjesto.

Kod opeklina I stupnja koristi se ulje kantariona, jer ubrzava zacjeljivanje rana bez infekcija.

Također, kod uboda kukaca uporaba ove biljke može dovesti do trenutačnog ublažavanja svrbeža koji izazivaju ubodi kukaca.

Napomene:

ULJEM SE NE LIJEČE SVJEŽE RANE KOJE KRVARE !

Majcina dusica



Majčina dušica - lat.Thymus serpyllum L.;


Timijan - lat. Thyus vulgaris

PORODICA : Lamiaceae ( Labiatae ) - usnače
FARMAKOPEJSKINAZIV : Serpylli herba - ( sastoji se od osušenih cvatućih nadzemnih izdanaka. ) Thymi herba = timijan; sastoji se od osušenih listova i cvjetova te vrhova stabljike vrsta timijan ili mješavinom obiju vrsta. Droga sadrži najmanje 1,5 % eteričnog ulja i najmanje 0,5 % hlapećeg fenola, naročito timola. Aetheroleum.

NARODNA IMENA : tamjanika, bakina dušica, popovac… dušica
STRANA IMENA : Engleski : Wild – Thyme; Francuski : Thym serpolet; Njemački : Quendel ; Talijanski : Pepolino..

POVIJEST I NASTANAK te OBJAŠNJENJA NAZIVA : Thymus – od grčkog thymos ili thymon – tamjan, zbog sličnosti mirisa. Također thymos po grčkom znači hrabrost, snaga te ukazuje na stimulirajuće djelovanje biljke. Egipćani su je koristili kod balzamiranja i za izradu parfema. Grci su timijanom začinjali neke vrste sireva i dodavali ga pićima i dimljenom mesu. Majčina dušica rasprostire se po Europi i Aziji.

RAZMNOŽAVANJE – SADNJA, SJETVA …. :

Zbog drvenaste stabljike ne može se žeti kosilicom već se mučno reže škarama za živicu ili srpom. U novije vrijeme žanje se strojevima. U vrtu se može saditi trajni timijan rasađivanjem i dijeljenjem starih biljki, kao i jednogodišnji timijan koji se sadi na slobodnom prostoru na razdaljini od 20 x 20 cm. Jednogodišnja je vrsta aromatičnija svake godine starosti gubi ponešto na aromatičnosti. Biljka je prikladna za kamenjare, za rubove putova te za uzgoj u cvjetnom loncu.

OPIS :
STABLJIKA je duga i pri osnovi odrvenila, puzav u vidu izduženih stolona koji razvijaju adventivne korjenove , na vrhu završava sterilnom rozetom listova. Cvjetne grane visoke su 4 do 10 cm i razvijaju se duž položenog stabla u nizovima, ravnomjerno su pokrivene dlakama sa svih strana. Vrtna majčina dušica je iz iste porodice kao i bosiljak, lavandula i kadulja. Dosegne do 40 cm visine.

LISTOVI su mali i čvrsti, jajasto eliptični i na vrhu zaokruženi a pri dnu su klinasti. Listovi su široki i goli sa izraženom srednjom žilom .

CVIJETOVI su složeni na vrhu grana i čine okruglaste ili izdužene cvasti. Čašica je dlakava , s dvije usne, krunica je ružičasta, bjeličasta ili crvena, sa trodijelnom donjom usnom. Prašnička vrećica strši iz ždrijela i gore je raskrečena. Vrtna majčina dušica – timijan cvate ružičasto do tamnoljubičasto. Cvate od svibnja do listopada.

KEMIJSKI – FARMAKOPEJSKI SASTAV : timijan – vrtna majčina dušica miriši ugodno, ima oštar okus zbog čega ga valja u kuhinji (u kulinarstvu) oprezno upotrebljavati. Sadrži do 2,5 % eteričnog ulja koje se sastoji od thymola, carvacrola ( karvakrol), cymola, pinena, linaloola, borneola… tanina i flavonoida. Timijan koji je više ispitan sadrži i željezo, kalcij, smolu. Najviše eteričnog ulja ima biljka oko 14 sati.

PRIPREMA ZA KORIŠTENJE : u kuhinji se upotrebljava timijan, dok se u liječenju upotrebljavaju obje vrste. Timijan se upotrebljava za pečenke, pržene ribe, umake i juhe. Omiljeni je začin za marinade i izradu biljnog octa. Ulje se koristi protiv kašlja i dezinficira, te se koristi kod izrade vodice za usta i zubnih pasta. Mnoštvo biljnih likera sadrži timijan.

Glavno djelovanje je antimikrobno, spazmolitično. Naročito se koristi kod katara dišnih putova. Prije se koristila za liječenje glavobolje, bolesti jetre, za poboljšanje teka i poticanje vjetrova. Koristi se kod bolesti mjehura i bubrega. Vanjska primjena kod utrljavanja za liječenje reumatskih tegoba , i kao dezinfekcijsko sredstvo.

Za liječenje se sabiru mladice s cvjetovima prije i za vrijeme cvatnje. Upotrebljava se samo gornja trećina vriježa. Ne trgati biljku.

KONTRAINDIKACIJE : Nisu poznate. Također ni interakcije nisu poznate. Kod primjene čistog timola mogu se pojaviti bolovi u jetri i nagla malaksalost. Timol kod enterokolitisa, srčane insuficijencije i trudnoće.


RECEPTI :

Za pripremu čaja : 1,5 do 2 grama ( 1 – 1,5 čajna žlica) na jednu šalicu koju se prelije vrelom vodom i pusti da odstoji. Pije se dnevno 3 puta po šalicu čaja. Sadrže je i gotovi ljekoviti pripravci.

Kod izostanka menstruacije dolazi u čajnoj mješavini s drugim biljkama .

Za liječenje ječmenca, uz rudbekliju od timijana ili majčine dušice se pravi koncentrirani ( jaki ) čaj i vatom obloženim štapićem nanosi izravno na ječmenac ili se natopi oblog za oko.

Protiv crijevnih parazita ( ako su nađeni u stolici ) popiti prema starosti 2-8 grama timola pomiješanog s voćnim sokom a odmah zatim 2 velike žlice ricinusovog ulja. Može se i 20 grama biljke popariti s 2,5 dl kipuće vode uz dodatak 1 velike žlice meda i piti kroz 4-6 tjedana po 1 malu šalicu dnevno.

Sredstvo protiv kašlja, bronhitisa, nesanice, plućnog katara, želučanog čira priprema se na način da se 1 velika žlica droge (timijan ili majčina dušica) popari s 3-4 dl kipuće vode ostavljeno poklopljeno 15 minuta pa se procijedi i doda se velika žlica meda i sok pola limuna, pije se gutljajima u toku dana.

Majčina dušica kuhana u vinu s jednakom količinom korijena oslada ( Polipodium vulgare) i komorača (Fructus foeniculi), liječi od kašlja s krvarenjem a ujedno i ublažuje astmu. Pije se ujutro, natašte.

Prsni čaj : 3 velike žlice mješavine po 2 grama cvijeta crnog sljeza ( Malvae silvestris), divljeg maka (Papaver rhoeas), divizme (Verbascum thapsus). Nadalje 4 grama aniša (Fructus anisi), 15 grama korijena bijelog sljeza (Radix althaea), 20 grama lista majčine dušice, 25 grama slatkog korijena (Radix glycyrrhizae) i 30 grama lišća bijelog sljeza – sve usitnjeno prelije sa 1 litre kipuće vode. Ostavi se poklopljeno 2 sata i nakon toga procijedi, dodaje s e2 velike žlice meda. Pije se svaka 2 sata po 1 velika žlica. Liječi od bronhitisa, upale i gnojenja u plućima.

Tinktura : kao sredstvo za iskašljavanje. Za pripremanje je potrebno 200 grama lišća timijana ili majčine dušice, 100 grama glicerola , 320 grama koncentriranog alkohola, 580 Grama pročišćene (destilirane) vode. Usitnjeno lišće preliti smjesom glicerola i koncentriranog alkohola . Nakon 8 dana stajanja i češćeg miješanja tinktura se procijedi. Srednja terapijska doza je dva grama tinkture. Najbolje je 20 do 30 kapi nakapati na kocku šećera i uzimati tri puta dnevno.

4 grančice svježe majčine dušice stavi se u 2,5 dl domaće rakije lozovače. Nakon 14 dana namakanja može se ovaj pripravak koristiti kod bolova i grčeva u želucu. Prema potrebi popiti po 1 žličicu rakije. Pomaže i ako se lagano masiraju bolna mjesta kod gihta, reume, uganuća i nagnječenja.

Sirup: u kombinaciji s natrij-bromidom uspješno se koristi za iskašljavanje i umirenje. Potrebno je 15 grama tinkture timijana, pet puta manje natrij-bromida i destilirane vode, 0,1 gram praška za konzerviranje i 79 grama običnog sirupa. Narij-bromid se dobro rastvori u vodi, rastvor se pomiješa sa sirupom i tinkturom timijana, u kojoj je prethodno rastvoren konzervans. Srednja pojedinačna terapijska doza je 15 grama. Najbolje je da se 4 X dnevno pije žličica ovog sirupa.


Napomene : Medonosna je biljka. Kao krmna biljka nema neke posebne vrijednosti zbog visokog prisustva eteričnih ulja.

Ljubicica


LATINAKI NAZIV : Viola odorata L.

OSTALE VRSTE : Viola canina – pasja ljubičica (pasja ruža) – ima bijelu mrlju na najdužoj latici..; Viola calcarata - ljubičica; V. odorata Alba - bijela ljubičica - rijetka je ljubičica, ali se ipak može pronaći i uzgajati.
Viola reichenbachiana -šumska ljubičica – visoka je do 20 cm, ima jako srcolike listove i tamnozelene boje.
PORODICA : Violaceae – ljubice
NARODNA IMENA : ljubica, fijolica, mirisna ljubica, plava ljubica, melekuša..
STRANA IMENA : Common violet, Heckenveilchen ; Veilchen, La violete, Violetta…

POVIJEST I NASTANAK IMENA:
Prema mitologiji ljubičica toliko osvaja svojim mirisom i ljepotom da je i ružni Hefest pridobio naklonost Afrodite pomoću njih.
Također Zeus, vrhovni Bog, je napunio livadu ljubičicama, kako bi utješio svoju ljubavnicu Io, koju je zbog Herine ljubomore morao pretvoriti u junicu.
Sam mit o nastanku ljubičice priča je o tragičnoj ljubavi. Prve ljubičice, prema tom mitu, su nastale iz krvi Atisa, kojeg je pogubila moćna božica Kibela.
Prema legendi ta božica se zaljubila u Atica, prekrasnog mladića, te je kako bi obvezala na celibat, odabrala ga za svog svećenika. No, to nije pomoglo jer se Atis zaljubio u prelijepu kćer boga Sangarija. Kibela ga je kaznila smrću, a iz njegove krvi koja se prolila po zemlji nikli su cvjetovi. Svojom bojom podsjećali su na zgrušane kapljice krvi.
Mirisna ljubičica prekrasan je vjesnik proljeća i jedna je od najmirisnijih od svoje porodice.
Grci su je odabrali za simbol plodnosti, stari Rimljani su uživali u njenom slatkom vinu. Napoleon ju je posebno obožavao. Porodica obuhvaća oko 500 jednogodišnjih ili višegodišnjih vrsta. Od osnovne forme dobivene su mnogobrojne vrtne sorte mnogo većih cvjetova , čak i punih; to su višegodišnje biljke. Viola calcarata je divlja vrsta alpske flore i raste na vapnenom tlu. Cvate od IV – VIII mjeseca, sadi se u jesen,

Ljubičice se povezuju sa skromnošću. U kršćanstvu je ljubičica simbol vladavine i autoriteta, pa je kao takova simbol i obilježje svećeničkih i kraljevskih odora. Također predstavlja oživotvorenje Božjeg sina, dok je bijela ljubičica simbol Djevice Marije. U hrvatskom jeziku dolazi od riječi ljubiti, pa je po njoj izvedeno i nazvano žensko ime Ljubica, Ljuba.

Ovu mirisnu biljku sa prekrasnim ljubičastim laticama u prošlosti su žene koristile za jutarnje umivanje. Običaj je da se na Cvjetnicu umije u vodi punoj ljubičica. Biljka raste na osunčanim brdskim pašnjacima i livadama, te svojim mirisom privlači kukce. Ima jedna poslovica koja kaže: "Ljubičica malen cvijet, al ju voli čitav svijet."


RAZMNOŽAVANJE – SADNJA, SJETVA …. Stanište joj je u polusjeni. Razmnožava se diobom odraslih biljki. Razmnožava se diobom biljke. Nekada se mirisna ljubičica uzgajala zbog proizvodnje parfema, koji se danas dobiva sintetičkim načinom. Tip zemlje koji joj odgovara je bez naročitih odlika, može i čvrsta ili poglavito vapnena zemlja, ali svježa. Redovito je treba zalijevati dva – tri puta tjedno tako da tlo ne ostane nikada potpuno suho. Klijanje iz sjemena je nepravilno jer se mnogi rani cvjetovi ne opraše – jer ponekad još nema insekata u to doba .
Biljke se dijele u rano proljeće ili jesen, ili se presađuju mlade biljke tijekom ljeta. Zbog širenja među biljkama treba ostaviti razmak od 20 – 30 centimetara. Zalijevanje mora biti redovito i ljeti malo obilnije. Ocvale cvjetove redovito treba skidati. Svake tri godine biljke prorijediti.
Nisu pogodne za uzgoj u zatvorenom.
Koristi se za ukrašavanje šumskog tla i malih površina. Sorte s punim cvjetovima naročito su pogodne za rubove gredica. Iako se brzo šire i izvrsno prekrivaju tlo, danas se još samo ponegdje uzgajaju kao pokrivač tla ili rub na početku gredice.
Kao samonikla biljka raste u svijetlim listopadnim šumama, među grmljem i šikarom, uz putove i živice.


OPIS :
KORIJEN : u tlu ima žućkastosmeđi kvrgavi podanak s korjenčićima sličnim dlakama, iz korijena izbijaju izdanci i razvijaju nove biljke.
LISTOVI : listovi su na vrlo dugačkim peteljkama, zaokruženi su , blago nazubljeni, pri bazi srcoliki. Za liječenje listovi se skupljaju u proljeće, cvjetovi kad se otvore, korijenje ujesen, a cijela biljka u doba cvatnje. Suši se u hladu na prozračnom mjestu tako da cvjetovi ne izgube boju.
CVIJET : Cvate od ožujka do svibnja . Ponekad ponovo procvatu u jesen. Cvjetovi su pojedinačni i nalaze se na dugim stapkama, vjenčić se sastoji od 5 nepravilnih latica koje su ljubičaste, bijele, ružičaste ili svijetloljubičaste boje.
Ne treba i ne smije se poistovjećivati s afričkom ljubicom, jer to su zaista dvije posebne vrste, čak ne spadaju u istu porodicu !
PLOD : tobolac sa sitnim sjemenkama.
KEMIJSKI – FARMAKOPEJSKI NAZIV i SASTAV : u korijenu ima saponina slično kao i u jaglaca pa se zbog toga koristi za omekšanje sluzi i lakše iskašljavanje. Sadrži salicilnu kiselinu, alkaloid violi, i odoratin, koji je najljekovitiji sastav u ljubičici, eterično ulje i neke soli, vitamin C, karoten..
SLUŽI ZA LIJEČENJE : pluća, vena, bronhitis, reumatizam, slabe cirkulacije, problema s grlom, stres, srčanih tegoba – smanjuje srčanu neurozu i lupanje srca, jača srce, glavobolje, migrene, «umornih očiju», konjunktivitisa, upale desni i sluznice nosa, čisti krv, širi krvne žile, pomaže kod bubrežnih bolesti, upale sluznice mokraćnog mjehura, djelotvorna kod gihta, kod bolova kostiju i zglobova, protiv razdražljivosti i nemira, te kod nesanice, za nadraženu kožu ekceme, upale kože, akne, opekline, pogodna za suhu i osjetljivu kožu i protiv bora.
PRIPREMA : protiv nadutosti - meteorizam : 10 grama suhog ili 50 grama svježeg lišća kuhati 5 minuta s 1 kavskom žličicom meda u 2,5 dl mlijeka, poklopljeno se ostavi 15 minuta. Pije se svaki sat po 1 velika žlica u toku 4 – 6 tjedana. Isto pomaže kod hripavca u male djece.
SIRUP : 1,5 kg kandis šećera , 100 grama cvijeta ljubičice i 1 kg meda preliti s 1 litrom kipuće vode. Ostavi se stajati 12 sati dobro poklopljeno, nakon toga se pod pritiskom procijedi kroz platno. Na taj način se dobiva jednostavan ali učinkovit sirup. Po jedna kavska žličica tog sirupa dodaje se šalici čaja od lišća ljubičice i pije se svaki sat ili 2 sata po gutljaj radi smekšanja sluzi i lakšeg iskašljavanja kod bronhitisa.
SIRUP II : 90 grama cvjetova mirisne ljubice, 120 grama šećera, 1,5 litre vode: cvjetove bez cvjetne čašice staviti u lonac i preliti kipućom vodom. Poklopiti i ostaviti 24 sata. Drugi dan procijediti i dobro istisnuti te dodati šećer. Na laganoj vatri zagrijavati i neprestano miješati dok se šećer potpuno ne rastopi. Čim sirup počne ključati , maknuti ga s vatre i poklopljeno ostaviti da se ohladi. Uliti u čistu staklenu bocu koja se dobro mora začepiti. Čuvati na tamnom mjestu. Pomaže prilikom kašlja, nesanice i srčanih tegoba.
ČAJ : 2 žličice osušenih i razmrvljenih dijelova biljke, 2.5 dl vode i žlica meda. Suhu drogu preliti hladnom vodom, staviti na vatru i zagrijati do vrenja i kuhati još 5 minuta. Procijediti i ohladiti da čaj bude mlak, umiješati med, piti prilikom upale grla, bronhitisa i to 3 x na dan po šalicu. Med po mogućnosti od kadulje, vrijesa ili lipe.


KRISTALIZIRANI CVJETOVI LJUBIČICE : za suha vremena ubrati cvjetove ljubičice i to pozorno: odvojiti ih od peteljki ! Bjelance vilicom istući, tako da se lagano zapjene. Čistim, mekanim i tankim kistom premazati latice pa ih posipati šećerom. Složiti ih na masni kuhinjski papir ( ne novinski !), kojim prethodno prekrijete rešetku pećnice. Prije sušenja prekriti ih još jednim slojem papira. Ugrijati pećnicu na najnižu temperaturu i pri otvorenim vratima pećnice zagrijavati dok se latice ne osuše. Kristalizirane ljubičice čuvati u hermetički zatvorenoj posudi. S tako konzerviranim cvjetovima koji zadržavaju svoj oblik i boju mogu se ukrasiti voćne salate, kreme, torte, sladoledi i druge slastice.
Za liječenje proširenih vena cvjetovi su prikladni zbog sadržaja rutina koji jača zidove kapilara. Pola šalice svježih cvjetova ljubičice ( bilo koje vrste !) preliti s 2,5 dl kipuće vode, poklopiti i ostaviti da se smlači, pije se 2 puta na dan poslije jela.


Mnogi se možda pitaju smiju li se ljubičice konzumirati sirove, tj . smiju li se jesti ? Da, smiju se, i nema nikakvih posljedica.
ULJE : šaku ubranih cvjetova ( 80 grama) preliti s pola litre maslinova ulja i poslije 4 dana procijediti u manju tamnu bočicu; služi za laganu masažu očnih kapaka i sljepoočica, ali je također korisno i kod bronhitisa, reumatizma, slabe cirkulacije i probleme s grlom te kod stresa.
TINKTURA : 200 grama cvjetova ili cijele biljke s listom, korijenom i cvijetom močiti 30 dana u litri 70 % alkohola ( kupi su ljekarni), Nakon toga tinktura se procijedi i koristi 3 x po 30 kapi s malo čaja ili vode.
PRELJEV od ljubičice : 6 žlica svježih cvjetova staviti u staklenku i preliti s 5 dl kipuće vode i poklopljeno ostaviti da stoji jedan dan. Tekućinu procijediti i dodati 500 grama šećera te lagano zagrijavati dok se šećer ne rastopi, boja će se sačuvati ako sirup ne prokuha. Ohlađeno pohraniti u staklenku i dobro zatvoriti.
LIKER : 10 žlica svježih cvjetova preliti s 1 litrom rakije i dobro zatvoriti. Ostaviti tako 4 tjedna i onda procijediti . Skuhati šećerni sirup od 3 dl vode i 300 grama šećera (može i med), ostaviti da se ohladi te pomiješati s rakijom.
MLIJEKO ZA ČIŠĆENJE LICA : (rok trajanja je7 dana ) ; 1 šaku cvjetova preliti s 5 dl hladnog mlijeka te lagano zagrijavati dok ne zakipi ali ne smije prokuhati. Mlijeko ohladiti , procijediti i čuvati u hladnjaku.
OCAT s ljubičicama : 150 g svježih svjetova preliti s 1 litrom bijelog vinskog octa i dobro zatvoriti. Nakon 15 dana uz povremeno protresanje, procijediti.
Kod glavobolje i migrene uzimati čaj 4 x na dan i stavljati obloge od usitnjenih svježih listova ljubičice.
Umorne oči lagano masirati kapke uljem od ljubičice.
Kod upale usne šupljine grgljati čaj.
Kod bolesti i bolova u kostima i zglobovima koristi ulje ili ocat od ljubičice – kao oblog.
Topli čaj uzima se kod razdražljivosti, nemira, nesanice za umirenje.
KONTRAINDIKACIJE : prevelika koncentracija izaziva povraćanje i izaziva stolicu. ( bezopasno ali neugodno).
Listovi i cvjetovi nemaju neku prehrambenu vrijednost. Kao krmna biljka nema veću vrijednost.

Нема коментара:

Постави коментар

Постави коментар