Afelandra

Afelandra

 Afelandra raste u divljem stanju u Meksiku, Kolumbu i Brazilu. Ova vrlo interesantna i dekorativna biljka ima oko 50 varijeteta. Kod nas je još dosta retka. Najpoznatija vrsta, koja se najviše gaji je Aphelandra squarrosa, sa vrlo lepim i jako izraženim žutim žilama na tamno-zelenim listovima, čija se osovina završava divnim žutim cvetom. Da bi se ova lepa tropska biljka održala u sobi mora se pažljivo i pravilno negovati. Najbolje uspeva u prostoriji ili zatvorenom prozoru gde ima dovoljno svetlosti, toplote i vlažnog vazduha, pri sobnoj temperaturi od 16 do 20°C. Iako je za Afelandru vrlo važna svetlost, ipak je treba zaštititi od direktnog, jakog sunca. Osim toga ona zahteva topao i vlažan vazduh. Pored toga, treba je bar dva puta dnevno orošavati i dva puta nedeljno vlažnim sunđerom brisati listove. Za vreme cvetanja mora se zalivati obilno, ali uvek samo mekom vodom u kojoj nema ni malo kreča (najbolje kišnicom). U vreme vegetacije i cvetanja treba je svakih 15 dana prihranjivati. Kad afelandra precveta, cvetnu stabljiku treba odseći i pustiti biljku da se 5 do 6 nedelja odmara. Za vreme mirovanja može se smestiti u nešto hladniju prostoriju (od 14 do 15° C), umereno zalivati - tek toliko da se grumen zemlje sasvim ne osuši. Posle održanog mirovanja mlade grančice treba prekratiti na tri lista i presaditi u malo veću saksiju. Na dno saksije treba postaviti dosta crepčića od starih razlupanih saksija radi dobre drenaže. Tako presađenu biljku treba smestiti na dobro osvetljeno i toplo mesto i obilno je zalivati. Posle 4 do 5 nedelja, kad biljka dobro ožili, može se otpočeti prihranjivanje. Prihranjivanje treba oprezno sprovoditi jer iskustvo je pokazalo da od prejakog prihranjivanja lišće afelandre manje ili više nabubri, a time dosta gubi na lepoti.

Abutilon (Javor koji cveta)

Abutilon uspeva zimi pored prozora u sobi koja se zagreva do temperature 12°C, dok mu leti više odgovara otvoren i zaklonjen balkon ili terasa. S jeseni ga treba ranije uneti u sobu, jer ako ga uhvati hladnoća , zimi zaostaje u rastu i cvetanju. Pri pravilnoj nezi cveta neprekidno celo leto. Cvetovi su mu krupni, 5 do 6cm dugački, zvonoliki, beli, crveni, narandžasti, žuti, šareni. Cvetovi su poređani na dugačkim, tankim drškama. Lišće je krupno, srcasto, podeljeno na tri zupčaste kriške i može biti jednobojno, bledozeleno, belo ili žuto sa pegama.

Poreklom je iz Brazila. Razmnožava se reznicama u rano proleće. Da bi se odgajile što lepše i u širinu razvijene biljke, treba ih pincirati (skratiti vrške) nekoliko puta. Presađuje se u proleće u dobru klijališnu zemlju sa dodatkom rečnog peska. Leti, za vreme najživlje vegetacije, abutilon treba obilnije zalivati i svakih osam dana prihranjivati tečnim hranjivima i držati na sunčanom mestu. Prilikom presađivanja treba malo skratiti žilice, a staroj biljci i grane odrezati da bi se podmladila. Abutilon je u cvetu ili bez cveta uvek vrlo lepa ukrasna sobna biljka, naročito vrste sa belim ili žuto pegavim lišćem.

Oleander

Ovo je suptropska biljka kojoj je potrebno mnogo sunca pa se često vidi kao samonikla biljka duž mediteranskih obala. Nalazi se i u suptropskoj Aziji i u Japanu. Ime je staro-grčko, kojim se koristio Dioscorides, ali poznatiji je pod imenom vrste Oleander. Pripada porodici Apocynaceae, a donešen je u Evropu 1956 godine. Oleandri su prelepe biljke, sa cvetovima u nežnim bojama: beloj, ružičastoj, purpurnoj i narandžastoj. Neke forme imaju jednostruke a neke dvostruke cvetove. Vrboliko lišće može biti sasvim zeleno ili lepo prošarano. Listovi su dugački i uski, pršljenasto nanizani duž stabljike, međutim, biljka je vrlo otrovna i ako se lišće jede, može prouzrokovati smrt životinja i ljudi. I cvetovi su otrovni. Ipak, oleandar je omiljen jer nema mnogo sobnih biljaka koje traže samo svetlo, toplo i prozračno mesto. Biljke se kupuju u fazi cvetanja od maja pa nadalje. Tada se može izabrati željena boja. Kao i muškatle, takođe mediteranske biljke, oleandri se leti mogu posaditi vani. U umerenim područjima bez mrazova mogu biti stalno posađeni napolju i uza zid okrenuti jugu. Zimi ako temperatura previše padne zaštitite ih plastičnom folijom. KARAKTERISTIKE: Veličina: izraste u veliki grm visok 2 - 5 metara, u obimu do 6 metara. Međutim u saksiji obično naraste do 46 cm. Rast: raste prilično brzo 25 - 30 cm godišnje. Doba cvetanja: celog leta. Da bi se cvetovi otvorili potrebo im je mnogo svetla i topline, pa se pupoljci koji se otvaraju u jesen često ne otvaraju ako im nije toplo. Miris: biljka bez mirisa. Svetlo: važno je uvek mnogo svetla. Leti će uspevati napolju ali i zimi zahteva svetlo mesto. Staklenik je povoljniji nego dan, jer uživa u intezivnom sunčanom svetlu. Temperatura: ne voli previše topline. Ne pogoduju mu temperature iznad 16°C ako prozračivanje nije idealno. Zimi je sve u redu dok temeratura ne padne ispod 5°C. Ne odgovara im centralno grejanje. Voda: često zalivajte. Leti gotovo svakodnevno, zimi zalivajte jedanput u 10 dana, najbolje kišnicom. Najvažnije je da voda bude topla, jer se može dogoditi da se cvetovi ne otvore. Prehranjivanje: leti dok raste, dodajte vodi tečno hranjivo svakih 14 dana. Vlažnost vazduha: godi im prskanje jedanput mesečno, ali ono nije bitno. Vazduh: potrebno im je mnogo čistog vazduha i provetravanje. Presađivanje: pogoduju im velike saksije ali ne presađujte prečesto, najviše jedanput u 2 - 3 godine i to u martu. Obrezivanje: dobro ih obrežite nakon cvetanja da zadrže lep grmolik oblik. Izbojte ispod cvetnih pupoljaka takožđe se trebaju odstraniti da bi pupoljci bolje cvetali. Razmnožavanje: reznicama vrhova stabljika koje se uzimaju u proleće. Mogu se zakaoreniti u zemlji ili toploj vodi. Rastu brže u toplom , a uzmu li se u rano proleće cvetaće iste godine. Reznice se mogu zakoreniti i u julu i avgustu. Zakorenite ih pri 16 - 18°C. Seme se može posejati u maju pri 18 - 21°C. Životni vek: vrlo je dug ako biljku zalivate, prehranjujete i zimi zaštitite od mraza. Biljke pratilice: raste zasebno, a godi joj strujanje vazduha. Laka/teška: jednostavno se uzgaja u osunčanim prostorijama ili unutrašnjim vrtovima. Pri centralnom grejanju u uz slabo svetlo ne cveta.

Kamelija

Poreklom je iz Japana ili Kine. To je prelepa sobna biljka, koja zahteva posebnu negu. Veoma je osetljiva na toplotu. Njeno gajenje je prilično teško i složeno. Ima duguljasto tamno zeleno lišće, koje je na ivicama izreckano. Cveta od meseca decembra do maja, a cvet joj je prelep, krupan i raširen. Ima je više vrsta: sa belim, crvenim, krem, roza i narandžastim jednostavnim i duplim cvetovima. Ne škodi joj hladnoća do 2°C, ali joj nikako ne prija toplota veća od 8 do 10°C. Voli svež vazduh i dosta svetla ali se ne sme izložiti direktnom jakom suncu. Zbog nagle promene temperature i menjanja mesta, kao i suvišnog zalivanja požuti i otpadne joj lišće. Ne voli prevelike saksije, a uspeva u lakoj rastrestoj zemlji. Ne treba je presađivati svake godine već svake treće ili četvrte jer od čestog presađivanja manje cveta. Najbolje je dati stručnjaku - cvećaru da je presadi jer je ova biljka veoma osetljiva. Kamelija se može izneti napolje u baštu još u maju mesecu i ukopati sa saksijom, ali na mesto koje je izloženo samo jutarnjem suncu. Zalivati je treba samo ustajalom kišnicom ili mekom vodom, a pupoljke povremeno orositi čistom mlakom vodom pomoću fine prskalice. Kad precveta i završi rast, što se može videti po novim listovima i pupoljcima, dolazi period mirovanja, takozvanog zasušenja. Tada je treba ređe zalivati ali češće prskati. Treba paziti da se prilikom zasušenja grumen zemlje u saksiji nikada sasvim ne osuši. Ovaj period zasušivanja traje otprilike 5 do 6 nedelja. Krajem septembra ili polovinom oktobra opet je treba uneti u sobu koja se zagrejava, to jest na umerenu temperaturu i staviti je uz prozor. Kada se pokažu pupoljci može se otpočeti sa zalivanjem. Pri dobroj nezi, pažljivom zalivanju i na stalnom mestu daće dobre rezultate prilikom cvetanja. Ako se na biljci pokaže žuto i šareno lišće to znači da je zalivanje bilo prekomerno i da žilice trule. Da bi se dalje žućenje lišća i trulenje korena sprečilo, treba biljku presaditi u drugu saksiju i svežu zemlju.

Hortenzija

Hortenzija je u kući ograničenog trajanja pa ipak predstavlja lep prolećni ili letnji poklon jer kad u kući pruži najviše što može, još godinama ćemo uživati u njoj u vrtu. Ako je dok miruje ostavite na hladnom mestu može ostati u saksiji i cvetati sledeće godine.

Neki smatraju da pripada porodici kamenika (Caxifragaceae) a drugi da pripada porodici Hydrangeaceae. Vrsta Hydrangea macrophylla uzgaja se za ukrašavanje domova. Potiče iz Japana a donešena je u Evropu 1790 godine. Cvetovi su pretežno sterilni i ne daju seme, ne daju seme ali stvaraju čarobne razbarušene loptice koje svako obožava. Vrlo je otporna, ali brzo vene bez vode. Čim je zalijete, brzo se oporavi ali nemojte je često ostavljati suvom jer je to iscrpljuje i jednom se može dogoditi da se ne oporavi.

Cvetovi hortenzije su prirodno ružičasti ali ako biljku zalivate, aluminijevim sulfatom, cvetovi poprimaju plave tonove. Međutim ako prestanete delovati tom supstancom, cvetovi opet dobijaju ružičastu boju. Postoji i potpuno beli varijetet. Najlepši su varijeteti "Lace Cap", skroz beli. Oni imaju sploštenije cvetne grude na kojima su vanjski cvetići otvoreni dok su unutrašnji još u pupoljku, što biljci daje prelep čipkast izgled.

Hortenzije se obično prodaju u pupoljku, ali kada se već naslućuje boja.

KARAKTERISTIKE:

Veličina: kao lončanica naraste do 60 cm visine i isto toliko širine. U vrtu naraste i više od jednog metra u visinu i širinu.

Rast: reznice uzete u proleće ili leto cvetaće sledeće godine.

Doba cvetanja: rano u aprilu pa do početka juna, ako je unutra, a od juna do avgusta u vrtu.

Miris: biljka bez mirisa.

Svetlo: potrebno joj je mnogo svetla jer inače lišće žuti, ne stavljajte je na direktno sunce jer se biljka može osušiti.

Temperatura: dok cveta, uobičajena sobna temperatura. Zimi, dok miruje morate je držati pri 7°C. U februaru kad biljka počne rasti, povisite temperaturu na 13°C. Najviša ljetnja temperatura unutra može biti 18°C. Dok raste i cveta, dobro je zalivajte. Ako u kući i pokazuje znake uvenuća, dobro je da svaki drugi dan ili još češće uronite 10 - tak minuta celu saksiju u posudu sa vodom. Zimi, dok miruje, držite biljku suvljom (zalivajući svakih 10 dana). Plave varijetete morate zalivati vodom u kojoj nema kamenca.

Prehranjivanje: dok biljka raste i cveta, dodajte vodi tečno hranjivo jedanput nedeljno.

Vlažnost vazduha: leti, posebno ako teraju mladi izdaci , prskajte je svakodnevno.

Vazduh: ako cveta u kući , privremeno će podneti sve uslove.

Presađivanje: morate je presađivati nakon cvetanja. Pazite da oceđivanje bude dobro , jer iako vole vodu , ne smeju stajati u vodi. Velikim biljkama u saksiji zamenjivati stalno površinski sloj zemlje.

Obrezivnje: bez obzira na to uzgaja li se u saksiji ili vrtu biljku morate nakon cvetanja obrezivati. Podrežite nove izdanke na dva para listova. Mladi izdanak je lako prepoznati, jer je zelen i pegav, a stari je drvenast.

Razmnožavanje: gornjih deset - 15 cm obrezanog izdanka može poslužiti kao reznica vrha stabljike. Zabodite ih oštri pesak pomešan sa malo treseta, držite vlažnim i na temperaturi 13 - 16°C.

Životni vek: 3 - 4 godine je prilično dugo za jednu hortenziju uzogjenu u saksiji. Najbolje je uzastopno odgajati niz mladih biljaka. U vrtu su dugotrajne.

Biljke pratilice: najbolje izgledaju zasebno iako se mogu pridružiti zelenim biljkama kao privremeni ukras u boji.

Laka/teška: ako postupate sa njom kao sa gostom u dnevnim sobama, a zatim je leti iznostite u vrt, biljka se lako održava. Nije je lako stalno održavati u zatvorenom prostoru
.

Fikus

Fikus je veoma omiljena sobna biljka - mada kod nas nikada ne cveta. Poreklom je iz Indije i Južne Afrike. Vrlo je dekorativan zbog velikog elipsastog kožastog lišća i šiljastih lisnih crvenih pupoljaka, naročito ako je lepo odgajeno razgranato stablo. Razlika između ova dva fikusa je samo u tome što prvi ima mnogo duži i šiljastiji list, a drugi, F. decora mnogo širi, krupniji i tamno - zeleniji list. Decora je znatno dekorativniji i lepši, naročito var. Schryveriana sa belim listovima i zelenim prugama. Najviše mu prija mesto pored prozora, gde ima dovoljno svetla, ali ni on ne voli jako sunce. Zimi se drži u nešto hladnijoj prostoriji, od 8 do 10°C, uz umereno zalivanje. On je veoma osetljiv na preveliku vlagu u zemlji, kao i na neredovno zalivanje, pa mu u takvim slučajevima lišće požuti i opadaju. Zato treba paziti i na dobru drenažu - odvod vode iz saksije, da se odvodna rupica na dnu saksije ne začepi. Fikus bio star ili mlad , treba svakog proleća presađivati u humusnu rastresitu zemlju sa dodatkom 15% čistog rečnog peska. Ako se biljke presađuju u velike saksije, ovoj mešavini se dodaju komadići drvenog uglja i eventualno 1 deo treseta. Mlade biljke se presađuju u nešto veće saksije, dok je stare najbolje ostaviti u istom sudu, ali sa svežom zemljom. Sve to zavisi od toga kakav korenov sistem ima biljka. Svakih 14 dana, a leti svakoh 8 dana, treba lišće oprati mlakom vodom u kojoj se prethodno rastvori malo kalijevog sapuna, a posle toga isprati čistom vodom. Na taj način se drži čisto od prašine a što je najvažnije, biljka se sačuva od tripsa i od crvenog pauka, koji su njeni najopasniji neprijatelji. Fikus ne podnosi promaju ni nagle promene temperature, dakle potrebna je opreznost, naročito zimi prilikom provetravanja prostorija. Ako su gornji listovi fikusa manji od donjih, to znači da biljka gladuje, odnosno da joj je potrebna sveža zemlja. Za vreme vegetacije, više puta preko leta u razmaku od 8 do 10 dana, biljku treba prihranjivati tečnim hranjivima.

Africka ljubicica

Saintpaulija pripada porodici Gesneriaceae i srodna je gloksinijama. Bez obzira na narodno ime, nema ničeg zajedničkog sa evropskom ljubičicom.. Dobila je ime po baronu Walteru von Saint St Claire koji je tu cvetnicu otkrio na planini Usambara u provinciji Cape, u Južnoj Africi krajem 19 veka. Kao i mnoge druge sobne biljke prvo je uspešno uzgajana u Americi. Danas je to vrlo omiljena cvetajuća biljka i može se nabaviti tokom cele godine. Izvorna vrsta je tamnoplava (Santpaulija ionantha), a cvećari su proizveli mnoge nove varijetete s cvetovima različitih boja. Najpoznatiji je soj Rhapsodie. Danas ih ima svetlo ljubičastih, crvenih, belih, roza i boje jorgovana, a i onih sa dvostrukim cvetovima. Biljka sa belim cvetovima koja se retko može nabaviti , kroz vreme menja boju na rubovima latica. Ako se biljka ostavi da miruje 6 nedelja pri nižoj temperaturi nego obično (12-15°C) a zatim drži nešto suvljom uz zalivanje jednom nedeljno, pojaviće se više većih cvetova. Taj postupak podstiče razvoj mnogih cvetnih pupoljaka, a može se raditi u bilo koje doba godine. KARAKTERISTIKE Veličina: Visoka je obično oko 10 cm, a široka 12-15cm. Rast: Prilično je brz. Reznice zasađene u rano leto cvetaju u jesen. Doba cvetanja: Cveta cele godine, a najviše leti. Miris: Biljka bez mirisa. Svetlo: Držite je na svetlom mestu. Uspeva dobro ispred prozora. Ne držite je na direktnom suncu. Temperatura: Zimi najmanje 12°C, najbolje ispeva na 15°C. Voda: Zalivajte biljku odozdo, u tanjirić da se listovi i cvetovi ne bi pokvasili, a zatim izlijte višak. Cele godine zalivajte dvaput nedeljno, ali nemojte dopustiti da zemlja bude zasićena vodom. Ako voda dođe na listove, oni mogu postatiplesnivi ili ako su na suncu mogu se pojaviti spržene površine. Prehranjivanje: Leti dodajte vodi tečno hranjivo svake 2-3 nedelje. Vlažnost vazduha: Potreban joj je vlažan vazduh, ali je nikad ne prskajte. Stavite saksiju na mokre kamenčiće ili u veću saksiju obloženu tresetom ili mahovinom. Vazduh: Dobro uspeva u kuhinji ili kupatilu gde ima pare. Ne prija im promaja ni plinski dimovi. Zemlja:Najbolje rastu na tresetnom kompostu. Presađivanje: Presađujte kada listovi postanu sitni i suviše se nagomilaju, po svoj prilici svake druge godine. Presađujte u samo jedan broj veću saksiju jer bolje cvetaju u manjim posudama. Razmnožavanje: Reznicama lista s peteljkom, koje se zasade u zemlju ili stave u vodu. Uzmite ih u kasno proleće i držite pri temperaturi 21°C. Za 6 meseci dostignu veličinu za cvetanje i pokažu osobine svojih roditelja. Biljka se može uzgojiti u proleće iz semena , no sadnice variraju u kvalitetu. Za klijanje je potrebna temperatura 18-21°C. Životni vek: Iako može trajati u beskonačnost, bolje je razmnožiti nove biljke svakih 12-18 meseci da bi se osigurala nova cvatnja i zdrava zaliha. Biljke pratilice: Sve male biljke, kao što su sitne paprati ili puzavice, rastu dobro uz afričke ljubičice, pa ipak su najlepše same ako zasadite veći broj primeraka zajedno. Vreme cvetanja: Cveta cele godine , a najviše leti. Laka/teška: Zahvalna je i omiljena sobna biljka. Nema nikakvih zahteva, ali višestruka uzvraća ako se pravilno neguje.

Difenbahija

Difenbahija je vrlo dekorativni sobni cvijet koji se sadi u posude sam ili sa drugim cvjetnim biljkama kao aranžman. Dobila je ime po vrtlaru koji je radio u Bečkom botaničkom vrtu a zvao se I. Dieffenbachu (1796-1863. godine). Tek polovinom 19. stoljeća Difenbahija dolazi u Europu, a donjeli su je engleski i belgijski istraživači iz tropskih dijelova Južne Amerike.

Prepoznatljiva je po svojim listovima koji su duguljasti i ovalni, koji su miješani bijele i zelene boje. Ovisno o vrsti razlikuju im se šare po listovima tako da neki imaju skoro sjeli list bijel dok neki imaju pjegasto žućkaste boje ili pak prugaste linije po sebi.

Uzgoj cvijeta i nije tako težak i zahtjevan ukoliko se pridržavate osnovnih uvjeta koje ova sobna biljka traži. A to je da ne bude izložena direktnome suncu (najbolje istočni ili sjeverni prozor vašega dome). Te uz indirektno sunce ona voli i toplu i vlažnu klimu. Tako da temperatura ne bude puno niža od 20*C, a u prosjeku neka bude 22*C dnevna temperatura. Tijekom ime ona može biti nešto niža ali opet ne ispod 14*C jer do te temperature još mogu opstati ali svaki stupanj ispod bio bi koban. Ukoliko ju izložite nižim temperaturama tada mora tlo biti relativno suho i ne smije se biljka ponovo naglo izložiti visokoj temperaturi nego postepeno.

Zemlja u koju sadite svoju biljku neka bude mekana, humusna, bogata zemlja. Voli također da bude vlažna ali opet ne da stoji cijelo vrije u vodi. Tako da nakon zalijevanja kada se ocijedi suvišna voda stavite je u njeni suhi podmetač za cvijetnjake. Postupak zalijevanja ponovite opet kada se zemlja sasuši ali ne do kraja, kada se bude mrvila pod prstima možete je polijevati ponovo. I uz to možete ju i poprskati i mlakom vodom ponekad. Iako budite oprezni jer prečesto orošavanje može dovesti do razvoja gljivica.

I na kraju par važnih savjeta. Biljka predivno cvijeta i nakon cvjetanja brzo ugiba i propadaju!!! To možete spriječiti i održati svoj sobni cvijet na životu tako da ga presaditi i povećati dozu polijevanja. I na kraju biljku nemojte izložiti propuhu i strujanju hladnoga zraka po biljci, te nemojte cvijet sliti često po kući jer ne voli promjene položaja.

Upozorenje: Biljka posjeduje otrovni sok i pri tome pripazite kada rukujete s njim da imate rukavice i da nakon trganja suhih listova, skidanja prašine sa njih ili bilo kake druge radnje dobro operete ruke!!!! I stavite je na mijesto izvan dohvata dječjih ruku!!!

Ciklama

Sobni cvijet koji nam ukrašava dom tijekom jeseni i zime. Ima zelene i srcolike listove, koji znaju biti obrubljeni srebrnastom ili zlatnom bojom. Te između njih izlaze duge cvjetne stapke sa cvjetovima u nijansama bijele, ružičaste, crvene, ljubičaste boje, te boje lavande i vrlo su česte i dvobojne kombinacije. Te postoje i sorte kojima se cvijet na vrhovima kovrča.

Cvijet Ciklama ne podnosi dobro suhi zrak i velike temperature pa ponekad može doći do problema ukoliko imate centralno grijanje. To možete izbjeći ukoliko ih stavite dalje od radijatora, negdje uz prozor di ima jako puno svijetla no da opet nije na direktnom suncu. I temperatura bi bila optimalna između 10 i 16 *C. No vrlo dobro podnosi i sobnu temperaturu.

Zalijevanje treba obavljati tako da se pazi da se ne smoči gomolj i isto tako nadzemni dio biljke. Da bi se to izbjeglo najbolje je polijevati biljku, tako da uronimo lončanicu u vodu, ili da usipamo vode u podložak cvijetnjaka, te nakon 20 minuta isipamo ostatak vode što je ostao, da ne bi došlo do truljenja.

Isto tako treba osigurati i vlagu u zraku. To možemo učiniti tako da stavimo na podložak maleno kamenje, i tako odvojimo cvijetnjak od vode koja se nalazi u njemu. Te tako osiguramo vlagu u zraku, jer će se voda polako isparavati i osvježavati našu biljku.

Nemojte biljku prskati vodom, jer će ostati će dobiti mrlje po listovima.

Prihranjivanje treba obavljati svakih 14 dana kada je biljka u razdoblju cvatnje. Nakon što biljka ocvate, postepeno smanjivaj te doze zalijevanja dok joj se svi listove ne posuše. Te je stavite na hladnije mjesto. Pripazite pri tome da bude na mjestu koje je zaštitno od mraza. Ili ju iznesite van u vrt. Zalijevanje treba opet početi sredinom ljeta. Tada će početi rasti novi mladi listovi. Onda bi ju trebali i malo obnoviti zemlju, i to tako da uklonite staru zemlju do polovine gomolja i staviti toliku količinu nove zemlje.

Zeleni ljiljan

Porodica: Liliaceae

Zemlja porijekla: Južna Afrika

Vjerojatno jedna od kućnih biljaka koja se najlakše uzgaja i razmnožava.

Postoji nekoliko vrsta Klorofita, a svima je zajedničko da lijepo izgledaju na povišenoj polici ili u visećoj košari. Raste gotovo posvuda i vrlo je dekorativna sa svojim zelenim ili zeleno - bijelo prošaranim, izduženim listovima.

Vrsta sa potpuno zelenim lišćem traži vrlo malo svjetlosti pa je pogodna za prostore koji nisu baš jako bogati svjetlom. Vrsti šarenih, bijelo-zelenih listova potrebno je više svjetla, ali ne voli izravno sunce.

Ljeti je zalijevajte dva puta tjedno, a zimi otprilike jednom tjedno. Ljeti će joj goditi i prskanje lišća.

Ako primijetite da su listovi na vrhovima požutjeli, znači da nedostaje vlage. Te požutjele listove odrežite kako bi biljka izgledala ljepše.

Prihranite je jednom mjesečno vodom kojoj ste dodali tekuće gnojivo za lisnate biljke. Klorofit, obično u kasno proljeće (iako nije pravilo), potjera izdanke na kojima su mali bijeli cvjetovi, koji se kasnije pretvore u nove mlade biljčice. Ti mali grmići s vremenom puste korjenčiće i tada ih jednostavno stavite u lonac sa zemljom i evo mladih biljčica.

Ne morate odrezati sve izdanke. Tako, sa tim zračnim mladicama, izgledaju baš lijepo.

Bozicna zvezda

Poinzecija ili Božićna zvijezda porijeklom je iz suptropskog dijela Meksika i Centralne Amerike. U prirodi ova biljka raste kao grm visine do 3 metra, međutim, stvoreni su kultivari koji imaju gušći izgled, visine 30-45 cm, za uzgajanje u prostorijama.

Kao i sve mlječike i ova biljka obiluje mliječnim sokom koji je vrlo otrovan, pa se preporučuje nošenje rukavica pri orezivanju Poinsettie, a ukoliko mliječni sok dođe u dodir s kožom odmah ga treba isprati hladnom vodom kako ne bi došlo do iritacije kože. Prema vjerovanju prastanovnika Centralne Amerike, ova biljka svoj privlačan izgled duguje Asteškoj boginji, kojoj je zbog neuzvraćene ljubavi prepuklo srce.

Legenda kaže da je iz kapljica njene krvi izrastao vatreni cvijet okružen tamnozelenim listićima. Asteci su ovu biljku kultivirali znatno prije pojave kršćanstva na Zapadu. Asteci su obojene listove (brakteje, odnosno pricvjetne listove) ove biljke koristili za dobijanje purpurne boje. Poinzecija je dobila ime po američkom ambasadoru Robertu Poinzecu, koji je zadivljen njenom ljepotom, prenio je iz Meksika u svoj vrt u Južnoj Karolini. Kasnije je prenešena u Europu.

U Meksiku je cijenjena kao sveta biljka i koristila se za dekoraciju hramova i za vrijeme praznika, kao i za ukrašavanje sobe djevojaka pred udaju. U kršćanskoj religiji, od 17. stoljeća, božićna zvijezda ima simboličko značenje vezano za božićne praznike i Kristovo rođenje. U Americi se božićna zvijezda masovno kupuje i poklanja za Božić i na Dan zahvalnosti.

Najtraženiji su kultivari crvene boje (Barbara Ecke Supreme, Mrs Paul Ecke, Angelica, Lilo...), ali ima dosta kultivara s bijelim ili blijedokrem braktejama (Regina, Eche’s White, White Lilo...). Kultivar Dorothe ima ružičaste brakteje, dok Mrble ima pricvjetne listove krem boje sa ružičastim srednjim djelom.

Ono što mi nazivamo cvijetovima ustvari su listići – brakteje (lažni cvijetovi crvene, žute, narandžaste, bijele i krem boje) koji okružuju njene gotovo neprimjetne cvjetove. Uloga brakteja je da različitim bojama privuku kukce koji oprašuju biljku.

Poinzecija voli mekanu, dobro nagnojenu, humusnu zemlju uz dodatak malo pijeska. Traži dosta svjetlosti, ali joj najviše odgovara filtrirana svjetlost, jer izravne sunčeve zrake mogu oštetiti listove. Zahtjeva visoku vlažnost zraka i zato se drži u podmetaču s vlažnim kamenčićima. Idealna temperatura za njen uzgoj je 18°C. Može podnijeti temperature od 15-20°C. Dok raste, kao i u vremenu nastanka brakteja, ne smije se dozvoliti da se zemlja isuši (zalijevati dva puta tjedno), ali treba voditi računa da ne bude ni preobilno zalijevana (jer korijen truli).

Poslje padanja brakteja božićnu zvijezdu treba ostaviti da miruje oko 2 mjeseca na nešto nižoj temperaturi (12-16 stepeni), kako bi biljka mogla cvjetati i sljedeće zime. U periodu mirovanja zalijevati oskudno, dopuštajući da se kompost gotovo isuši. Kad otpadnu listovi, božićnu zvijezdu orezati na 10-15 cm visine iznad korijenovog čvora (mjesto grananja), da bi se omogućilo cvjetanje sljedeće godine, zato što se cvijet formira na jednogodišnjim granama. Odsječeni dijelovi se mogu ožiliti u mješavini zemlje i pijeska na temperaturi od 21°C, pod folijom ili staklom, a istjecanje bijelog mliječnog soka se može zaustaviti potapanjem u mlaku vodu.

Ožiljavanje traje 2-3 tjedna i preporučuje se korištenje fitohormona za ožiljavanje. Bijeli mliječni sok iritirajuće dijeluje na kožu te je neophodno nositi rukavice. Nakon perioda mirovanja i orezivanja ( do 5. mjeseca) poinzeciju presadite u mješavinu zemlje za cvijeće, treseta i pijeska u odnosu 3:1:1. te počnite sa obilnijim zalivanjem. Ubrzo po presađivanju pojavit će se mladi izboji. Na biljci treba ostaviti 4-5 najboljih izboja, a ostali mogu poslužiti za razmnožavanje. Ponovo je presadite 4-6 tjedana prije cvjetanja.

Ljeti se može biljka držati na balkonu. Tokom proljeća i ljeta neophodno je prihranjivanje biljke jednom tjedno ili jednom u dva tjedna s tekućim mineralnim gnojivom, uz obilno zalijevanje mlakom vodom. Poinzecija je biljka kratkog dana i cvjeta samo kada je dan kraći od 10 sati. Da bi se potaklo cvjetanje krajem desetog mjeseca biljku treba prekriti tamnim platnom, kutijom ili nekim sličnim tamnim neprozirnim materijalom u trajanju od najmanje 14 sati dnevno (od podneva do narednog jutra) svakog dana.

Ovako skraćivanje dana treba vršiti svakodnevno oko 8 tjedana. Zimi biljci treba što više svjetla i paziti da ne dođe do otpadanja brakteja i žućenja rubova listova u toplim prostorijama sa suhim zrakom. Stoga treba redovito orošavati listove. Otpadanje listova događa se pri prekomjernom zalijevanju, ali i pri nedostatku vode, kao i na niskim temperaturama, pri nedostatku svjetlosti i od propuha. Vatrenocrveni listovi božićne zvijezde lijepo izgledaju u novogodišnjim i božićnim aranžmanima.

Gerber

Predivna sobna biljka koja je iznimno laka za uzgoj i daje predivne cvijetove nevjerojatne ljepote u raznim nijansama pastelnih boja. Najčešće boje su: žućkasta, narančasta, bijela, roza i mnogobrojne nijanse crvene boje.

Gerber je iz porodice Asteraceae, potječe iz Afrike, Sjeverne Amerike, Madagaskara i iz tropskih dijelova Azije. Postoji oko 100 različitih vrsta gerbera od kojih 30-tak vrsti u divljini. Prvi znanstveni zapisi o gerberima je napisao J.D. Hooker u Curtis's Botanical Magazine iz 1889. godine.

Raste grmoliko i to 20-40 centimetara u visinu i 30 do 45 centimetara u širinu. Ima predivne velike zelene listove, iz kojih u ljetu na ravnim stapkama izranjaju predivni cvjetovi.

Iznimno je lak za uzgoj i nije potrebna prevelika njega. Voli sunčana i topla mjesta, te iznimno dobro podnosi velike vrućine preko ljeta. Jedino treba pripaziti da se zemlja nikada potpuno ne isuši, potrebno ju je stalno održavati vlažnom. Zato preko ljeta potrebno je obilno zalijevanje, no pripaziti i da ne bude previše zemlja namočena i ne dođe do truljenja korijenja i odumiranja biljke.

Redovito je prihranjivati jednom u dva tjedna, pa čak i jednom tjedno sa gnojivom, pogotovo u vrijeme ljeta kada je doba cvatnje. Dok tijekom zime treba izostaviti gnojenje i smanjiti zalijevanje vodom. Treba dodavati samo onoliko vode koliko je potrebno da se zemlja skroz ne isuši. Temperatura zraka u prostoriji u kojoj se gerber nalazi zimi može da bude hladnija. Najbolje da bude negdje oko 10-tak°C.

Razmnožava se na dva načina: podjelom korijena ili sadnjom sjemena. Ukoliko se razmnožava dijeljenjem korijenove mase to treba napraviti u proljeće (oko travnja). Nakon što ih razdvojite posadite ih u nove posude, u kompostu zemlju sa malo pijeska i treseta. Dobro zalijete, te stavite na sunčano mjesto. Ukoliko se odlučite za drugi način i imate sjeme gerbera potrebno je da stavite u posudu za sijanje zemlju sa tresetom i pijeskom. Nakon toga prospite sjeme po njoj, te na kraju pokrite sjeme tankim slojem treseta, te ostavite na temperaturi oko 15 °C. Za jedno dva tjedna sjeme treba da proklija.

Gerber se najčešće koristi kao rezano cvijeće! Te je na petom mjestu najčešće korištenih rezanih cvijetova u svijetu (nakon ruža, karanfila, krizantema i tulipana).

Begonija

Begonija vodi poreklo iz J. Amerike i Indije. Begonija ima preko 1.000 vrsta, i svake godine strani proizvođači cveća lansiraju nove varijetete sa izvanredno lepim bojama cveta i listova. Većina njih dobro uspeva u toploti i vlažnom vazduhu. Neke vrste ne podnose direktno sunce, ali je za njihovo uspešno gajenje potrebna toplota, svetlost, rastresita, laka i uvek vlažna zemlja. Begoniju rex doneo je u Evropu, 1859. godine Švajcarac Ghiestragt iz Meksika. Ima divno šareno lišće raznovrsnih boja - crvene, zelene, bele, srebrne i šarene. Cvet joj je sitan i neugledan. Veoma dobro napreduje samo tamo gde ima dovoljno vlažnog vazduha i gde nije izložena jakom suncu. Kada se dobro razvije u povoljnim okolnostima lišće joj je veliko, pa joj je potrebno i mnogo mesta. Zimi joj najbolje odgovara temperatura 16 do 18°C što znači da treba da bude uvek na toplom mestu. Leti je treba redovno obilno zalivati i svakih 15 dana prihranjivati. Ne treba je orošavati. Zimi je treba umereno zalivati, držati na suvom i svetlom mestu, ali ne na jakom suncu.

Presađuje se u martu ili aprilu u laku plodnu zemlju u koju se doda 15% peska. Saksije u koje se presađuje ne treba da su velike. Razmnožava se reznicama od zrelih listova. Kad se mlade biljčice dobro užile i razviju, posade se u saksijice u mešavinu zemlje.

Bendzamin

Najpopularnija vrsta fikusa s malim listovima je benjamin. Može izrasti u veliko, razgranato stablo, ako preživi prva tri mjeseca prilagodbe, jer ne odgovaraju mu svi prostori i mora se pripaziti dok je biljka mlada. Nikako ne smije biti na propuhu, a potrebno mu je dovoljno svijetla, jer inače lišće mu žuti i otpada. Treba voditi računa o pravilnom zalijevanju. Zimi zalijevajte tek svakih desetak dana, a ljeti otprilike dva puta tjedno. Nikako nemojte dozvoliti da stoji u vodi, obavezno nakon petnaestak minuta poslije zalijevanja odlijte višak vode. Tijekom proljeća i ljeta prihranite ga jednom mjesečno vodom u koju ste dodali tekuće gnojivo za sobne lisnate biljke.

Povremeno ga prskajte po listovima.Presadite ga svake godine, a kad biljka postane. Obrezujte ga ako mu želite ograničiti rast, a to je najbolje učiniti u proljeće. Odrezane vrhove stabljike možete koristiti za razmnožavanje. Uzmite reznice duge oko 10 cm. koje imaju dva para listova. Stabljiku odrežite ukoso odmah ispod dolnjeg para listova, a tada i njih otklonite, tako da su vam sada ostala samo dva lista. Takvu reznicu zabodite u zemlju skroz do listova. Držite na toplom i svijetlom mjestu i redovito zalijevajte i ubrzo će potjrati nove listiće.

Drvo zivota

Drvo života je vrlo elegantna biljka sa predivnim, mekanim listovima.

Listovi mogu biti jednobojni, ali najčešće su prugasti (Dracena dermensis). Njega i briga oko Dracene je vrlo jednostavna. To je sobna biljka iz porodice Agavaceae – Agave, a većini vrsta porijeklo je iz tropskih krajeva Afrike.

Dugovječna biljka

Ovisno o vrsti naraste visine od 1 pa sve do 3 metra. Raste tako da na vrhu biljke rastu novi listovi, a stari listovi na dnu biljke postupno odumiru. Tako da stablo postepeno ostane ogoljelo, kao palma. Raste relativno sporo, a biljka je jako dugovječna - postoji čak jedan primjerak iz Tenerifa star preko 1000 godina.

Drvo života je jedna od vrlo zahvalnih sobnih biljaka. Najbolje ju je postaviti u svijetlu prostoriju da bude dalje od direktnog sunca, ali treba izbjegavati hodnike i stubišta, koja znaju biti na propuhu i hladniji su.

Idealna temperatura za rast biljke je oko 17-27° C. Tokom zime može da bude malo niža, ali ne smije se spustiti ispod 15° C, jer hladnoća jako može štetiti Drvetu života i biljka može da ugine. Također tokom zime treba prestati sa prihranjivanjem, a zalijevanje treba smanjiti i to treba činiti tako da zemlja bude vlažna i da se ne isuši. Prskanje vodom treba biti samo jednom sedmično dok tokom ljeta biljka obožava prskanje.

Razmnožavanje

Razmnožavati se može sa sjemenom ili reznicama. I jedan i drugi način su vrlo jednostavni i vrlo su uspješni. Ukoliko nabavite sjeme najbolje ga je posijati tokom marta u obični supstrat i staviti na toplo mjesto. Dobro ga je i prekriti najlonom da se još više osigura temperatura i staviti na sunčani prozor. Najbolje nicanje je na temperaturi oko 27-28° C. Kada biljka počne da raste temperatura može biti niža, oko 24° C, te se presađuje u posude promjera 7-9 centimetara i stavlja na mjesto zaštićeno od propuha.

Zasad nove biljke može se postići i odsijecanjem vrha stabljike koji se drži u vodi koja se ne mijenja već se dosipa isparena količina vode. Kad pusti žile zasadi se u saksiju.

Također biljku treba svake dvije godine presaditi u veću posudu, ponekad i svake godine ovisno o brzini rasta biljke. Prilikom presađivanja na dno posude treba staviti šljunak ili komadiće cigle radi bolje drenaže.

Njega listova

Ukoliko listovi otpadaju, a nisu se razvili od kraja, to je prvi znak da je biljka ili premalo ili previše zalijevana, a to isto može i prouzročiti i preniska temperatura.

Listove je dobro oprati pivom, ali samo pjenom i samo gornje dijelove listova, nikada donje - to je za sjaj listova i protiv prašine.

Ljeti ne smije biti izloženo jakom suncu, jer lišće na suncu izblijedi.